I kaže :
Obriši sad suze, nemoj da ih vide drugi!!!
O dušo moja….
Duša nikako da se u potpunosti navikne na ovaj svijet, kako još da je uvjerim da mu ne teži, ponekad je to tako teško… Želim da odem u ona prostranstva sa druge strane, sve više me vuče mijesto postanka moje duše, Bojim se da je previše ne zavede ovaj dunjaluk svojim spletkama i da je…
Htjela sam mnogo toga *****
Uvjerila sam se u to da se ljudima ne smije vjerovati bez obzira kojoj klasi i kojem društvu pripadaju, sve su to prodane duše, svako na svoj način, ma ljudi smo svi i griješimo, znam, ipak nam se ne smije vjerovati, ni mi drugima, ni drugi nama u potpunosti, uvjek moramo držati neku granicu da…
Ljubav prema narodu svom i “ne svom”
Sad mi nešto "na um pade" pa počeh razmišljati o ljudima koje volim i onima koje ne volim, zaključila sam da je najbolje da ih sve voliM, ne zbog njih nego i zbog sebe, nisam baš neki egista, ali kad bolje razmislim, zašto ne bih voljela i one koje ne volim, od moje "ne ljubavi"…
Dobro mi dođe ovaj moj blog :o
Osjećam se čudno u ovo zadnje vrijeme, i dobro i loše, i sretno i nesretno, i ispunjeno i usamljeno, osjećanja se mijenjaju zajedno sa mislima, glava mi je puna svačega…Ostala sam u domu sama, svi ljudi s kojima sam imala kakav takav odnos otišli su ali nema veze, mislila sam da će mi više faliti,…
Hvala Allahu na svemu :)))))
Tako sam sretna hvala Allahu…Čini mi se kao da prvi put iskreno volim i prvi put se osjećam iskreno voljena…Kažem to čini mi se jer svaki put kada iznova zavolimo nekog imamo osjećaj kao da prvi put tako iskreno volim. Nije mi ovo prvi put da volim, voljela sam mnoge priznajem, takva mi je priroda,…
Gospodaru moj ne prepuštaj me meni samoj ni na trenutak!!!
Čudan je čovjek, kada nije sretan želi biti sretan što je i razumljivo, ali kada je sretan i želi da se riješi te sreće, to je užasno, kao da mu nedostaje tuga, kao da je na nju toliko navikao da se ne može prepustiti sreći u potpunosti….Možda je to jednostavno neki zakon, na ovom svijetu…
Tačno želim da pišem, puno puno
Nedavno negdje pročitah izreku, ne sjećam se tačno redoslijeda riječi, nešto je u fazonu-nasmješi se u trenutku sreće i zadrži taj trenutak….svidjela mi se ta misao i stalno mi je u glavi, trudim se biti optimista iako se oko mene sve raspada-tako mi govore, a ja ne želim na taj način razmišljati, jednostavno ne smijem,…